Na čitavom području Sredozemnog mora nalazi se ukupno jedanaest vrsta kitova, od kojih nekolicina posjećuje i Jadransko more. Ova je fantastična morska životinja u Jadranskom moru strogo zaštićena, bez obzira na vrstu, pa se kitovi koji se zateknu u Jadranskom moru mogu bezbrižno kretati plavim prostranstvima.
Na samom vrhu hranidbenog lanca nalaze se naravno najjače, a obično i najveće životinje pa u morskom svijetu ta čast pripada kitovima i dupinima. Njihovo carstvo obuhvaća veći životni prostor, osobito zbog toga što su oni poznati migranti i putnici.
Kitovi su ugroženi čak i na mirnijim morima kao što je Jadransko, a uzrok tome u potpunosti je čovjekovo djelovanje. Kitovi u Jadranu često pate od manjka hrane zbog prevelikog izlova, antropogene buke i interakcije s ribarima, onečišćenja i otpada koji mogu uzrokovati i bolest.
Kit – riba i sisavac u jednoj životinji
Znanstvenici smatraju da su kitovi evoluirali od kopnenih životinja kao što je primjerice nilski konj i postali morske životinje koje izgledaju kao ribe, ali su zadržali anatomiju sisavaca i razmnožavaju se poput njih pa se definitivno svrstavaju u tu kategoriju.
Kitovi se dijele u dvije osnovne skupine, a to su kitovi zubani i kitovi usani. Očita razlika vidi se već u imenu, pa tako kitovi zubani imaju zube dok su usani zube zamijenili usima.
Kitovi su vrlo dugovječne životinje pa neke vrste mogu doseći starost i do dvije stotine godina. Potpuno su prilagođeni životu u vodi u kojoj provode čitavi život. Dolaskom na kopno kita čeka sigurna smrt jer bi umro od gušenja vlastitom težinom ili od toplotnog udara i sušenja.
Kitovi, za razliku od riba, imaju pluća a ne škrge i moraju udisati zrak, ali s obzirom na veličinu pluća i njihove prilagodbe mogu roniti i do dva sata bez izranjanja.
Kitovi su u potpunosti toplokrvne životinje čime se u potpunosti razlikuju od riba koje imaju promjenjivu tjelesnu temperaturu.
Kitovi rađaju tj. kote žive mladunce baš kao i svi sisavci i ženke ih doje mlijekom.
Kitovi – od divova do dupina
Kitovi imaju hidrodinamično tijelo i upravljaju pomoću prednjih i leđnih peraja dok im za pokretanje služi velika repna peraja.
Izdužene glave su jedna od zajedničkih karakteristika svih vrsta kitova, a otvori za disanje koje se nalaze na gornjem dijelu glave funkcioniraju kao mlaznice i pomoću njih oni udišu zrak.
Kitovi imaju velik udio sala u svom tijelu jer im ono služi kao toplinski izolator.
Kitovi ne vole biti sami
Kitovi su većinom jako druželjubivi i većina ih živi u velikim grupama u kojima se može nalaziti i do pedeset jedinki. Nisu ograničeni na svoju vrstu već se čak mogu i družiti s ostalim vrstama kitova.
Grupe kitova nazivamo „školama“ i u njima se poštuje hijerarhija. Kontakt s ostalim jedinkama uspostavlja se slično kao i kod dupina: diranjem njuške i kontaktnim plivanjem.
Kitovi se glasaju posebnim pjevom koji prelazi velike udaljenosti i smatra se da čak pojedine vrste imaju drugačiji pjev od ostalih.
Hrane se ribama, a najviše love u grupama.
Kitovi u Jadranskom moru
Svi kitovi u Jadranskom moru su zaštićeni i zabranjen je njihov izlov.
Mnogi ne znaju da i dupini spadaju u kitove pa se tako na Jadranu može pronaći nekoliko vrsta kitova kao što su veliki kit, ulješura i Cuvierov kljunasti kit, ali i obični i prugasti dupin, te bjelogrli i glavati dupin.
Kitovi ulješure se jako rijetko mogu vidjeti na Jadranu, ali je zato Cuvierov kljunasti kit posjetitelj južnog Jadrana i primijećen je nekoliko puta.
Posljednji kit uočen je na Jadranu u rujnu 2020. godine u blizini Starigrada Paklenice i utvrđeno je da je riječ o velikom kitu koji živi jedino na Mediteranu i koji ne migrira puno.