Nacionalni parkovi

Nacionalni park Kornati – kameno biserje Jadranskog mora

„Posljednjeg dana stvaranja Bog je poželio okruniti svoje djelo i stvorio je Kornate od suza, zvijezda i daha.“ – riječi su poznatog pisca Georgea Bernarda Shawa koji je ostao potpuno očaran Kornatima prilikom svog posjeta Jadranu.

Nigdje u svijetu ne postoji takav razgranati, kameni labirint otočića kao što je onaj u sklopu Nacionalnog parka Kornati. Ovo je otočje poznato kao najrazvedenije otočje u čitavom Sredozemlju i posebno je na svoj način. Suhozidi, neponovljivi krajolici, impresivan pogled iz zraka na čudesan izgled koji je stvorila priroda, a dodatno oblikovao čovjek – Kornati su stvarno priča za sebe.

Kako je NP Kornati dobio svoj jedinstveni izgled?

Na izgled Kornata utjecalo je mnogo čimbenika, i kroz povijest do danas Kornati se još uvijek oblikuju. Oblikuje ih ljuta bura, sunce i škrta vegetacija. Dodatni utjecaj svakako je kroz povijest imala i ljudska ruka.

Kornati  kroz vrijeme

Nacionalni park Kornati čine otoci veličine nešto više od dvije stotine kilometara kvadratnih, a podijeljeni su u dvije grupe otoka, Piškerski i Kornatski otoci. Najveći otok ovog parka je ujedno i otok po kojemu je park dobio ime – otok Kornati.

Vlasnici većine otoka su žitelji otoka Murtera koji su još u davnoj prošlosti kupili otoke od vlastelina i povremeno ih koristili. Zbog toga na otoku ima tristotinjak kuća.

Najvažniji razlog odlaska na otoke ležao je u uzgoju ovaca koje su živjele na otočju i prehranjivale se njegovim zelenilom. Tako je škrto raslinje postalo još škrtije, pretvarajući veći dio otoka u golet. Ta tradicija stara stotinama godina promijenila je izgled Kornata.

Odlaskom u prošlost otkrivamo da su Kornate kolonizirali u periodu od 17. do 19. stoljeća Murteruni, Betinjani i drugi stanovnici obalnih gradova i otoka, a u tom su periodu izgrađene i prve nastambe za smještaj pastira i težaka.

Kraj 19. i početak 20. stoljeća donosi veliku promjenu u život na Kornatima i to zbog velike agrarne reforme koja je drastično povećala broj obradivih površina. Tada su nastali i suhozidi koji su postali jedno od glavnih kornatskih obilježja.

Kornatski suhozid

Najvažniji spomenici ljudskog rada na Kornatima su suhozidi. Ove građevine od prirodnog kamena korištene su kao ograde kojim su se dijelili posjedi i koje si služile zadržavanju ovaca na vlastitom posjedu.

Suhozidi se na nekim mjestima protežu od obale do obale, a ukupno ih se proteže čak 330 kilometara diljem cijelog parka. Otok Kornati je najveći otok pa se tamo nalazi i većina suhozida – 260 kilometara na otoku deset puta kraćem od tog broja.

Domoroci ovaj otok nazivaju Kurnat, cijelo otočje su Kurnati, a sebe nazivaju Kurnatarima.

Pogled na suhozide s tla je očaravajući, ali ni upola toliko impresivan i impozantan kao pogled iz zraka. Kilometri uredno složenih kamenih pregrada, okruženih morem i raslinjem melem su za svačije oči. Svatko tko ih vidi osjetit će samopoštovanje prema graditeljima koji su ih podizali. Suhozidi su pravi spomenici ljudskog umijeća, ali i upornosti i strpljivosti u borbi s nepoćudnom prirodom.

Suhozidi su i dalje bitni za mještane koji se još uvijek bave stočarstvom, iako je njih sve manje. Stoga je i danas prisutna slika ovaca koje slobodno pasu goletima, brsteći rijetko raslinje i mijenjajući izgled otoka. I same ovce se mogu smatrati dijelom sustava bioraznolikosti Nacionalnog parka Kornati.

Suhozidi su se gradili od mora do mora baš zbog izduženosti otoka, a suhozid je visok upravo toliko da spriječi ovcu da ga preskoči, ali je napravljen širokim da bi izdržao nalete jakog vjetra i bure.

Krški fenomeni koji ostavljaju bez daha

Nacionalni park ne uključuje samo otoke, već i morski akvatorij koji je izuzetno vrijedan i bogat.

Zasigurno najdojmljiviji dio kornatskog pejzaža su strmci koji se izdižu na stranama otoka okrenutih pučini. Kornatski strmci ili “kornatske krune” visoke su desecima metara, a najviša kruna pripada klifu na otoku Klobučaru, visok preko 80 metara. Tu su i lifovi na Mani sa 65 metara, Obručan s 50 metara, i mnogi drugi. Klif na Mani je poznat i kao najduži strmac, a duljina mu je impozantnih 1350 metara.

Krune su vrlo nepristupačne s mora i ne omogućuju pristup ljudima zbog čega su postale prigodno stanište mnogih vrsta ptica, ponajviše gnjuraca i divljih golubova. Svoje mjesto na tom nepristupačnom tlu našle su i neke endemske biljke, jedine sposobne preživjeti na tom tlu.

Duž klifova je niknulo obilje koralja prekrasne ljepote koja viri iz kristalno čistog i gotovo prozirnog mora.

Mnoštvo je krških oblika pronašlo svoj dom u NP Kornati: kamenice, špilje, ponikve, škrape i drugo.

Poznati i nadasve veličanstveni spomenik burnoj geomorfološkoj prošlosti otoka je i Vela ploča, poznata još i kao Magazinova škrila. Ovaj istaknuti geološki oblik veličine je skoro dva nogometna stadiona pa ne plijeni pozornost samo domorodaca, turista i nautičara već i poznatih geologa koji su otkrivali kako je nastao ovaj impozantni krški oblik. Ploča je duga 160 metara, a široka u prosjeku oko 70 metara, a proteže se od najvišeg kornatskog vrha Metline koji se nalazi na 237 metara nadmorske visine sve do obale.

Postoji i narodna legenda o ploči koja kaže da su ploče donijele morske vile kako bi plesale na njoj, ali prava je istina da je nastala otklizavanjem debelog površinskog sloja kamena. Stručnjaci su uspjeli otkriti da je ova ogromna masa stijena “skliznula” s otoka prije više od dvije tisuće godina.

Kornatsko blago akvatorija

Kornatsko podmorje donosi prekrasno i neponovljivo iskustvo svakom roniocu pa je jedno od najpopularnijih aktivnosti na Kornatima baš ronjenje.

Ronjenje je dopušteno samo organiziranim grupama koje imaju odobrenje za to, baš zato da bi se očuvalo i zaštitilo njegovo bogatstvo.

Posjetitelj može uživati u ronjenju u jednoj od sedam ronilačkih zona, od kojih svaka nosi svoju čar.

Baš zbog te dugogodišnje zaštite kornatsko podmorje se može pohvaliti visokim stupnjem očuvanosti kojem se ronioci mogu diviti. U pitanju je više od 300 različitih vrsta algi, više stotina vrsta koralja, mekušaca, mnogočetinaša, rakova, riba i drugih organizama.

Ne smijemo zaboraviti na morsku cvjetnicu posidoniju, sredozemnu endemsku biljku koja raste samo u čistom moru. Ova se biljka često naziva „plućima mora”, a uz nju rastu i razvijaju se mnogobrojni organizmi kojima pruža stanište.

Crvene alge svoja staništa imaju na klifovima prema pučini, a koje su posebne po tome što iskorištavaju vapnenac iz mora i koriste ga za svoj rast.

Mnoštvo spužva, koralja, mahovina i algi krasi podmorje Nacionalnog parka Kornati, pa znatiželjnika i zaljubljenika u podmorje ne nedostaje.

Što se tiče životinjskog svijeta, ovdje se često može naići na dobrog dupina (lat. Tursiopstruncatus), koji je trajno nastanjen u Jadranu, a ima ih preko stotinu.

Posebno iskustvo za svakog posjetitelja bit će njegov susret s morskom kornjačom želvom, koja ovdje ima poseban status zbog toga što je iznimno ugrožena svugdje u svijetu. Ova kornjača na Jadran dolazi radi ishrane, a ostaje i zimi jer joj odgovara klima, ima dovoljno hrane i tu pronalazi mir koji joj je potreban.

Kulturno- povijesna baština NP Kornati

Ilirske gradine

Kolonizacija Kornata počela je dolaskom stanovnika u doba Ilira koji su započeli gradnju malih nastambi na otoku. Gradile su se male četvrtaste nastambe, a njihov broj govori o dobroj naseljenosti otoka u to vrijeme. Stanovništvo se osim uzgoja ovaca bavilo i ribarstvom pa su gradine služile i kao mjesto za stanovanje i kao spremište.

Utvrda Tureta

Na otoku Kornatu se nalazi impresivna bizantska građevina: utvrda Tureta, koja datira još iz 6. stoljeća. Utvrda je izgrađena u vojne svrhe i smatrala se dijelom obrambene linije koja je kontrolirala jadranske morske puteve.

Jedini razlog zašto je utvrda očuvana i danas, kao jedina na Jadranu, je zato što se nalazila na slabo naseljenim Kornatima, udaljena od velikih gradova.

Crkva Sv. Marije i Crkvica Gospe od Tarca

U podnožju gore opisane utvrde Tureta nalazila se prilično velika bazilika, uz koju je vezana i građevina za koju se pretpostavlja da je bio samostan.

U periodu Srednjeg vijeka Kornati su često bili zvani Otokom Sv. Marije, baš po ovoj crkvici.

Još je jedna sakralna građevina ovdje izgrađena u srednjem vijeku. Riječ je o skromnoj crkvici Gospe od Tarca koja je izgrađena od ostataka crkve Sv. Marije, a ova je crkva i danas funkcionalna i u njoj se održavaju mise u ljetnim mjesecima, posebno zbog turista.

Solana u Lavsi

Na Kornatima se mogu vidjeti i potopljeni ostaci solane iz 14. stoljeća, kao i dio njenog skladišta.

Mletački kaštel i ribarsko naselje

Mletački se kaštel nalazi na otočiću Vela Panitula, a nastao je u 16. stoljeću kao mjesto za rad mletačkih poreznika koji su ubirali porez na ribu od ribara.

Zbog toga su ribari u blizini, na otoku Piskera izgradili naselje s više od trideset kućica, nekoliko molova pa čak i pokretnim mostom koji ih je spajao s Velo Panitulom. Tu je izgrađena i jednobrodna crkvica, koja je danas jedina ostala čitava i u funkciji.

Similar Posts

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *