Kada pogledamo Velebit iz zraka, shvatit ćemo da se radi o ogromnom kamenom bedemu koji odvaja more od kopna. Krasi ga izuzetna biološka raznolikost te krške ponikve, grebeni, kukovi, doline i vrhovi. Može se reći da je Park prirode Velebit možda i najvažnije hrvatsko čvorište flore i faune budući da su na Velebitu zabilježene čak 1854 biljne vrste, a od njih je 79 prepoznato kao endemi. Niti fauna ne zaostaje pa tako možemo na Velebitu prepoznati ogroman broj različitih životinja koje spadaju u razne kategorije poput zvijeri, ptica, insekata i slično.
Flora
Kada smo se dotaknuli flore Velebita, spomenuli smo njezinu veliku biološku važnost. Ona nije značajna samo za Hrvatsku, već i za čitavu Europu. Velik je udio rijetkih, ugroženih i zaštićenih biljaka, a neke su nam dobro znane kao npr. velebitska degenija koja ima čast naći se i na kovanici od 50 lipa. Biljni svijet kakav danas imamo na Velebitu rezultat je kombinacije srednjoeuropskog i mediteranskog vegetacijskog područja koje ovaj park prirode objedinjuje. Biljke poput runolista i proljetne sirištare su svojevrsni glacijalni relikti, odnosno opstaju samo na mjestima s hladnom mikroklimom i one uvelike povećavaju vrijednost flore na Velebitu.
Gledajući čitavo područje Velebita, na njemu prevladavaju šumska staništa, a postoji i značajan broj livada i pašnjaka. Šuma bukve je najrasprostranjenija vrsta šume na područjima ispod 900 metara nadmorska visine. Iznad te visine prevladavaju šume jele. Na visinama iznad 1100 metara vegetacija je kratkog perioda jer prevladava hladno vrijeme i velike količine snijega.
Najpoznatije biljke Parka prirode Velebit
Velebitska degenija je najpoznatija biljka Velebita koja najčešće raste u pukotinama stijena na jugoistočnoj strani Velebita. Ona je endemska biljka Dinarida te je idealna nadmorska visina za njen rast od oko 500 metara pa sve do 1700 metara. Cvate uglavnom u mjesecima svibnju i lipnju.
Prozorski zvončić je biljka koja raste uglavnom u polusjeni, na kamenitom području kao što su pećine u šumama, ali i u pukotinama na južnoj strani Velebita. Strana je to koja je uglavnom suha i izložena suncu što prozorskom zvončiću odgovara. Idealna nadmorska visina za rast ove biljke je od 600 do 1300 metara, a cvate u srpnju i kolovozu.
Strogo zaštićena biljka koja je također jedan od zaštitnih znakova Velebita, a raste na kamenim obroncima i u pukotinama stijena, nosi ime hrvatska sibireja. Nadmorska visina idealna za njen rast je od oko 950 do 1000 metara, a cvate uglavnom u lipnju i početkom srpnja.
Valdštajnova zvončika je endemska vrsta koja raste u pukotinama stijena te na pećinama i kamenim blokovima. Najčešće ju je moguće uočiti na nadmorskim visinama od oko 500 do 1600 metara, a cvate u srpnju i kolovozu.
Fauna
Na Velebitu uistinu možemo pronaći raznolike životinje iz skupina sisavaca, zvijeri, ptica, gmazova, leptira itd. Mnoge su životinje zaštićene, a značajan ih se broj nalazi i na Crvenom popisu. Ipak tri su životinje najpoznatije i prve padaju na um kada se spomene Velebit. Vrijedi stoga reći ponešto o njima.
Smeđi medvjed je najveći predstavnik životinjskog svijeta Velebita, a pripada zvijerima. Mužjaci smeđeg medvjeda mogu težiti i preko 300 kilograma, a ženke su manje i to čak duplo, s težinom od oko 150 kilograma. Iako ovako ogromni, smeđi medvjedi se hrane gotovo isključivo biljnom hranom, dok jedan mali postotak zna preoteti plijen drugim životinjama ili se hraniti ličinkama i strvinama. Svoje zime provode u brlogu hibernirajući, iako se poprilično lako mogu probuditi iz svog zimskog sna. Smeđeg se medvjeda može pronaći na gotovo svim dijelovima planine, a on je zaštićena vrsta prema Zakonu o zaštiti prirode i Zakonu o lovstvu.
Vuka možemo svrstati u porodicu zvijeri, ali i pasa. U prosjeku nisu teži od 35-40 kilograma te ih se najčešće može pronaći u čoporima. Čopor je uglavnom sastavljen od mužjaka i ženske s potomcima koji zajedno love hranu. Što je čopor veći i bolji u lovu, to će i njegov teritorij obuhvaćati veću površinu. Možemo reći da su vukovi rasprostranjeni po cijelom području Dinarida, a Zakonom o zaštiti prirode su strogo zaštićena vrsta.
Slično vuku, risa također možemo svrstati u dvije kategorije, a to su zvijeri i mačke. Za razliku od vukova, risovi su ipak nešto lakši s oko 20-ak kilograma u prosjeku. Riječ je o teritorijalnoj vrsti životinja gdje svaka životinja ima svoj teritorij. Risovi će najčešće svoj teritorij obilježiti mirisima, urinom i izmetom. Do početka 20. stoljeća, ris je bio potpuno istrijebljen iz Hrvatske, ali kada je u 70-im godinama prošlog stoljeća ponovno naseljen u Sloveniju, postepeno se proširio na naše prostore te ga se danas može pronaći na cijelom prostoru Velebita. Oni su također zaštićena vrsta na temelju Zakona o zaštiti prirode.
Klima
O klimi Velebita može se puno toga napisati. Ponajprije valja spomenuti neke od glavnih faktora koji je određuju, a to su geografski položaj, dužina, reljef, smjer pružanja i mnogi drugi. Samo područje Velebita odlikuju razne klimatske i mikroklimatske osobine. Jedna od glavnih klimatskih karakteristika u ovom parku prirode je visoka prosječna godišnja količina oborina. Isto tako, snježni pokrivač se na nekim dijelovima planine zadržava i do sedam mjeseci, a na rijetkim područjima i čitave godine. Vjetrovi su najčešće istočni, ali su uglavnom različitih smjerova. Stoga se bilježi velik broj vjetrovitih dana, također često zna doći i do orkanskih udara. Pri većim nadmorskim visinama uobičajena je magla koja se bilježi u prosjeku više od pola godine.
Turizam
Za Velebit se može reći da je idealno odredište za sve osobe koje uživaju u aktivnoj vrsti odmora. Aktivna vrsta odmora je posjećivanje nekih turističkih lokacija, ali istovremeno i uživanje u raznim aktivnostima koje ona nudi. Prvenstvena aktivnost koju Velebit nudi su naravno njegove mnogobrojne planinske staze odlične za planinare te one koji uživaju u planinskoj vožnji biciklom, a uzduž njih nalazi se zavidan broj planinskih domova, kuća i skloništa za njihov smještaj.
Rafting i vožnja kanuom su još neke od jedinstvenih i zabavnih aktivnosti, a obavljaju se isključivo na jednom dijelu rijeke Zrmanje. Ipak, ova aktivnost nije uvijek dostupna jer se zna desiti da značajan pad vodostaja rijeke te bi bilo koji prolazak plovila svih vrsta ugrozio biotop rijeke te proces stvaranja sedre. Dok se vodostaj ne popravi, aktivnosti raftinga i vožnje kanuom se obustavljaju.