Vrste i staništa

Mandragora – čarobna biljka koja se može pronaći i u Hrvatskoj

Mandragora se smatra jednom od najstarijih čarobnih biljaka u svijetu, a u Hrvatskoj raste na samom njenom jugu i danas je poznato samo jedno mjesto na kojem je možete pronaći, a to je Sniježnica u Konavlima. Biljka je strogo zaštićena jer je broj njenih primjeraka jako smanjen zbog gubitka staništa, ali i zbog sakupljanja biljke u svrhu bavljenja tradicionalnom medicinom i liječenjem. Također je svrstana i u skupinu kritično ugroženih biljaka.

Osim u Hrvatskoj ova se biljka može pronaći u mnogim mediteranskim zemljama kao što su Italija, Grčka, Španjolska, Turska i druge.

Intrigantni naziv biljke dolazi iz grčkog jezika i u prijevodu govori da je ova biljka vrlo opasna za životinje tj. stoku. Biljka je postala izuzetno popularna kad je utvrđeno da njeni pripravci mogu izazvati halucinogeni efekt, a popularnosti je doprinos dao i njen neobičan izgled. To je uzrokovalo mišljenje da biljka ima natprirodne moći pa su se oko nje počeli stvarati mitovi i priče o njenim magičnim svojstvima.

Mandragora  i njen čovjekoliki korijen

Mandragora je kritično ugrožena biljka, stoga je strogo zaštićena. Ova višegodišnja endemska zeljasta biljka može rasti i preživjeti više godišnjih doba i više prirodnih uvjeta. Ima vretenast, mesnat i debeo korijen koji je podijeljen na dva dijela. Dugačak je oko 60 centimetara, a puno ljudi pri pogledu na taj korijen kaže da ih podsjeća na čovjeka. Razlog tome su Mandragorine četiri glavne žile koje izgledaju kao ruke i noge korijena. Biljka ima gusto izduženo lišće tamnozelene boje i jajastog oblika. Lišće je vrlo oštro i ima neobičan miris. Vjenčić ove biljke je zvonast, ima pet latica i pet prašnika.

Najinteresantniji dio biljke jest njen korijen koji je poznat svim poznavateljima bilja i medicinarima jer podsjeća na tijelo čovjeka i u antičko je vrijeme najcjenjeniji i najskuplji primjerak biljke bio baš onaj koji je najviše podsjećao na čovjeka.

Otrovna i opasna za laike, ali lijek u medicini

Dok ova biljka možda izgleda i zvuči prelijepo i magično, bitno je da je ne dirate! Mandragora je otrovna u cijelom svom dijelu, a sadrži atropine, hioscijamine i skolopamine. Ako je vidite, fotografirajte je i divite se njenoj ljepoti, ali niti slučajno je nemojte dotaknuti.

Ova biljka također ima i plod: okruglastu bobu koja naraste svega par centimetara, a podsjeća na mlade jabučice i izgledom i mirisom. Zbog toga je često nazivaju „vražjom jabučicom“. Prije nego što boba dođe na Mandragori nastane cvijet ljubičaste boje koji se vrlo ističe u spokoju šume. Boba je najprije zelena, te postaje narančasta i pomalo žuta kada dozreli. U toj bobici se nalaze bubrežaste, ali ipak glatke sjemenke.

Mandragoru oplođuju insekti, a njeni su cvjetovi hermafroditi što znači da cvijet ima i muške i ženske spolne organe, tj. prašnike i tučak istovremeno.

Mandragora i mitovi iz prošlosti

Biljka Mandragora spada u jedne od najstarijih „magičnih“ biljaka iz povijesti i zato se o njoj stvorilo mnogo mitova i priča.

Neki mitovi kažu da je „vrištanje“ ove biljke toliko grozno da bi berač instantno pao u nesvijest i umro kada bi je iščupao. Zbog toga su berači za branje ove biljke koristili pse, a prilikom vađenja su morali začepiti svoje uši voskom, a pas bi povukao biljku i uginuo. Ovaj mit je toliko poznat da je upotrijebljen i prilikom snimanja serijala o Harryju Potteru gdje su neki od polaznika čarobnjačke škole ozdravljeni pomoću napitka napravljenog baš od ove biljke.

U vrijeme antike ova se biljka zbog svojih halucinogenih svojstava smatrala i dobrim anestetikom pa se koristila i za uspavljivanje pacijenata prije operacija, ali i kao lijek protiv bolova. Korijen biljke je također korišten i za proizvodnju ljekovite masti protiv reume.

Mandragoru su kroz cijelu povijest vezali uz rituale. Zbog njezinog oblika čovjeka, u ritualima bi taj korijen reprezentirao neku osobu. Tako se koristila za kletve, a i za dobru magiju. Puno ljudi bi bilo ozlijeđeno nakon rituala zbog toga što nisu bili pažljivi u rukovanju ovom biljkom.

Egipćani su također jako cijenili ovu biljku pa se njen motiv vrlo često pojavljivao na odorama faraona.

Similar Posts

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *