Park prirode Biokovo obuhvaća istoimeni planinski masiv koji se nalazi u Splitsko-dalmatinskoj županiji, a pokriva površinu od oko 195 kvadratnih kilometara. Biokovo je parkom prirode proglašeno 1981. godine, a najviši vrh Biokova nosi ime Sveti Jure i visine je od 1762 metra. To ga ujedno čini i trećim najvišim vrhom u Republici Hrvatskoj.
Geološka obilježja
Gledajući povijesno nastanak ovog masiva, moramo se vratiti u jako davnu prošlost. Negdje krajem krede, dakle prije otprilike 65 milijuna godina, euroazijska tektonska ploča se počela sudarati s afričkom, a pri tome su se horizontalni slojevi ploča počeli naboravati i lomiti te su se izdigli visoko iznad površine mora što je stvorilo današnje planinske lance među kojima su Alpe i Dinaridi.
Biokovo je dio planinskog masiva Dinarida te njegovu građu u nižim dijelovima čine eocenske naslage, a viši dijelovi su oblikovani karbonatnim sedimentnim stijenama. Podnožje Biokova je blago nagnuta zaravan koja se nalazi na nadmorskoj visini od oko 300 metara te je uglavnom plodna i zelena. Upravo se na ovaj zeleni dio nadovezuju stijene koje se izdižu i do kilometra te Biokovu daju njegove prepoznatljive oblike. Pri vrhu stijena nalazi se i jedna regija koja je široka oko 3 i pol kilometra, a ima oblik valovite visoravni. Njezina glavna karakteristika je poprilično razvijen krški reljef.
Flora
Pojedinim dijelovima Biokova prevladavaju planinski pašnjaci, a prema unutrašnjosti planine su razvijene šume bukve i jele. No, na Biokovu ipak prevladavaju biljke koje su prilagođene strmim i krševitim terenima. Sve one zapravo čine vrlo zanimljiv i bogat biljni svijet ove planine. Već je na prvi pogled jasno vidljivo to miješanje različitih biljnih elemenata kao što su mediteranski, borealni i srednjoeuropski.
Biokovo je bogato ugroženim biljkama u koje možemo ubrojati velecvjetni rožac, crvenu vratiželju, trobridi sijedac, malocrveni kaćun, Portenšlagovu zvončicu, modro lasinje i poneke druge. Gledajući u globalu, u samom Parku prirode Biokovo raste oko 1500 različitih biljnih vrsta. Među endemskim vrstama kojih ima oko četrdeset, vrijedi spomenuti patuljasto zvonce koje je moguće pronaći samo na nadmorskim visinama od oko 1400 do 1700 metara te puzavo zvonce koje raste uglavnom u pukotinama stijena. Vrlo je važno da biljni svijet Biokova ostane zaštićen jer je njegova jedinstvenost neprocjenjiva.
Fauna
Životinjski svijet Biokova je uistinu bogat i raznolik, a još uvijek nije niti dovoljno istražen. To se na prvi pogled možda ne čini tako jer ipak je riječ o planini koja djeluje ogoljela i bez previše životinjskih vrsta koje je obogaćuju. Gledajući životinje po njihovim vrstama, dolazi se do zaključka da je život na Biokovu izuzetno rasprostranjen pa tako imamo 87 vrsta poznatih kornjaša, 221 vrstu leptira, a u brojnim špiljama i jamama živi oko 120 različitih špiljskih organizama. Barem pola od tih organizama su endemi, dok su barem 25 vrsta relikti, odnosno živi fosili.
Na Biokovu se može pronaći i zavidan broj vodozemaca budući da su prisutni krški izvori i podzemne vode. Zaštićeni vodozemci Biokova su: pjegavi daždevnjak, mali vodenjak, žuti mukač, velika zelena žaba i gatalinka. Također, ovo je područje poznato i po zmijama kod kojih isto imamo velik broj zaštićenih vrsta poput obične bjelice, crvenkapice, kravosasa, šare poljarice, šilca, smuklje, zmajura, crnokrpice i bjelouške. Vjerojatno najpoznatija zmija s ovih prostora je otrovnica poskok.
Na Biokovu svoja gnijezda grade i vrlo rijetke te ugrožene ptice poput orla zmijara ili surog orla, a vjetruša kliktavka je strogo zaštićena. Utvrđeno je da se ovdje nalazi još velik broj vrsta šišmiša, zvijeri te sisavaca.
Klima
Klima na Biokovu ovisi o mnogo faktora. Najutjecajniji su njegova geografska širina, položaj u Dinarskim planinama, geološki sastav, reljef, nadmorska visina, vegetacija i drugi. Možemo reći da je na Biokovu granica dviju klima, a to su mediteranska i kontinentalna. Upravo tu granicu čine njegovi planinski vrhovi koji zadržavaju hladnoću koja dolazi iz unutrašnjosti, a istovremeno mediteranska strujanja ne mogu ići u suprotnom smjeru. Zbog svoje blizine moru često se miješaju zračne mase s planine i mora što dovodi do raznih promjena vremena koje su najosjetnije u jesen. Tada prevladavaju kišni i snježni dani, a snijeg se zadržava do proljeća.
Niži dijelovi Biokova imaju vrlo malo vlage, dok oni viši dijelovi, posebice oko primorskih vrhova obiluju čestim, ali obično kratkotrajnim maglama koje se mogu pojaviti i za vrijeme najtoplijih dana. Za vrijeme hladnijih i kišovitih razdoblja magla se u višim dijelovima planine zadržava duže vremena. Također, što se više približavamo vrhovima Biokova, pojava mraza je sve češća i trajnija. Rani mrazovi započinju već u rujnu, a zadržavaju se čak i do svibnja. Na visinama iznad 1200 metara, mraz je moguć u bilo koje doba godine.
Turizam
Park prirode Biokovo godišnje u prosjeku posjeti i preko 50 tisuća posjetitelja i turista. Od najvećeg značaja u tome je cesta koja vodi do samog vrha i koja je tijekom turističke sezone jedan od hitova te je prepuna vozila svih tipova. Ipak, pravila parka nalažu da na cesti ne smije u istom trenutku biti vise od 80 vozila što ponekad zna biti problem.
Vidikovci
Vidikovci su mjesta koja svatko želi posjetiti i na Biokovu ih za turiste postoji nekoliko. S većine tih vidikovaca pružaju se predivni pogledi na Makarsku rivijeru i otoke, kao i na okolicu Biokova te njegovo podnožje. Najzanimljiviji od njih je svakako vidikovac Sveti Jure koji se nalazi na istoimenom najvišem vrhu Biokova. On je krajnje ishodište biokovske ceste, a do njega se može doći i planinarskom stazom. Na vrhu Sveti jure nalazi se televizijski toranj i crkva koja je podignuta 1968. godine, a ona je prava znamenitost Biokova jer je izgrađena na ostacima prethodne crkve koja datira još negdje iz 12. stoljeća. S vidikovca Sveti Jure pruža se panoramski pogled na Zagoru i otoke, a kada je vrijeme lijepo, on seže i do planina Bosne i Hercegovine te preko mora do Italije.
Botanički vrt Kotišina
Botanički vrt Kotišina smjestio se na primorskim obroncima planine Biokovo, a nalazi se na nadmorskoj visini od oko 350 metara. Njega je utemeljio dr. fra Jure Radić koji je bio franjevac i znanstvenik. Primarna svrha botaničkog vrta bila je istraživanje, zaštita i upoznavanje s biljnim svijetom planine Biokovo. Vrt je površine od oko 16 i pol hektara, a na njegovoj površini je utvrđeno oko 300 samoniklih biljnih vrsta među kojima su mediteranske i planinske vrste. Naravno, vrt je najbujniji u proljeće i ljeto, dok se ostatkom godine i dalje može pronaći pokoji cvijet.