Jeste li spremni saznati po čemu je poseban Nacionalni park Sjeverni Velebit? Planina Velebit, kao jedan od najvećih masiva u Hrvatskoj, nalazi se u sklopu Dinaridskog gorja te je na neki način barijera između centralne Hrvatske te obale. Mnogi NP Sjeverni Velebit opisuju kao čarobni plašt koji razdvaja dva potpuno različita svijeta.
Upravo zbog toga ova planina toliko je ekološki raznolika: penje se do ogromnih visina, ali se djelomično i susreće s obalom. Ukoliko se nalazite na dva suprotna kraja ovog masivna, može vam se činiti kao da ste u različitim državama! Na Velebitu se nalaze dva nacionalna parka – Paklenica koja se nalazi na samome jugu te Nacionalni park Sjeverni Velebit koji je bliži Kvarneru nego južnoj obali, a kojeg ćemo pobliže upoznati u ovom članku.
Nacionalni park Sjeverni Velebit najmlađi je nacionalni park u državi jer se njegova ljepota prepoznala tek 1999. godine. Sjeverni Velebit toliko je raznolik da obuhvaća i mnoštvo zaštićenih područja kao primjerice stroge rezervate Hajdučki i Rožanski kukovi, rezervat Visibaba koji je poznat po istoimenoj endemičnoj biljci te rezervat Zavižan-Balinovac-Zavižanska kosa poznat po botaničkom vrtu koji se nalazi unutar samog rezervata.
Nacionalni park Sjeverni Velebit igra ogromnu ulogu u očuvanju izvornih prirodnih vrijednosti zbog toga što omogućuje miran život velikom broju životinja i biljaka koje mogu opstati samo u određenoj klimi, u ovom slučaju velebitskoj, a i okoliš je više nego odgovarajući. Skriven je od ljudskog oka te su životinje zbog toga sigurne i mirne.
Na Velebitu su očuvani mnogi zdravi i uravnoteženi ekosustavi, koji pomažu ne samo flori i fauni, već i ljudima u okolici parka – oni uživaju u čistom zraku i zdravijem životu. Zbog toga znanstvenici iznimno cijene ovaj Nacionalni park Sjeverni Velebit i šire glas o njegovoj vrijednosti kako bi se očuvao za generacije koje tek dolaze.
Ovaj visinski park svojim posjetiteljima osigurava osvježenje od svakodnevnih problema te se oni mogu opustiti i uživati u prirodi. Mogu se odmoriti i mentalno i duhovno te napuniti baterije odvajajući se od zaposlenog i užurbanog života koji vode u gradu. Ako radite stresan posao i tražite malu oazu mira, ovaj je park pravo mjesto za vas.
Geografska obilježja parka
Reljef Velebita
Sjeverni Velebit krasi prekrasan krški reljef s mnogo ponikva, dolova, uvala i vrhova. Upravo su ti krški oblici nastali otapanjem karbonatnih stijena, tj. dolomita i vapnenca, koji prekrivaju Velebit. Ti reljefni oblici su samo jedan od razloga zašto je ovaj park proglašen nacionalnim parkom i to ne samo zbog njihove ljepote već i kao dokaz moći koju priroda ima.
Šetnjom po NP Sjeverni Velebit moguće je uočiti i manje krške reljefe kao na primjer grižine, velike žljebaste oblike koji krase svijetlosive stijene. Ako vas geomorfološki oblici posebno zanimaju, možete ih proučiti i prije no što se uputite na izlet. Na taj ćete način u potpunosti moći uživati u okolini.
Jedan od geografsko najzanimljivijih dijelova parka upravo je onaj koji ne vidimo na površini: Velebit ima iznimno zanimljiv podzemni svijet s mnogobrojnim špiljama i jamama. Ovaj nacionalni park ima čak 3 jame dublje od 1000 m i park je u kojemu se ujedno nalazi i najdublja jama u Hrvatskoj. Riječ je o Lukinoj jami koju ćemo u nastavku opisati. Sigurni smo da ste za nju već i čuli!
Današnje stijene parka većinski su stare četrdesetak milijuna godina, ali stijene kao one na području Štirovače i Jura nastale su prije više od 200 milijuna godina. Nije li to impresivno? Neki od oblika nastali su oborinama, neki radom mora te dio njih tektonskim pojavama. Svi ovi procesi uvjetovali su tome da Velebit izgleda kako izgleda danas te da je jedan od područja najbogatijih zanimljivim krškim reljefom.
Speleološki objekti parka
Kao što smo već spomenuli, Velebit krasi ogromna količina jama koje se nalaze pretežito u strogom rezervatu Hajdučki i Rožanski kukovi. Ove su jame na području zvanom velebitske breče gdje je jaka tektonska aktivnost bila uzrok stvaranju ovih struktura. Priroda NP Sjeverni Velebit zaista nam je priredila mnoga iznenađenja.
Lukina jama jest najdublja jama u Hrvatskoj, a duboka je 1431 metar. Nalazi se u spomenutom strogom rezervatu te je od 2013. godine (kada je zadnji put istraživana), bila čak 9. u svijetu po svojoj dubini. Danas je ona 14. po redu, ali to ne umanjuje njenu fascinantnost i ljepotu.
Lukina jama otkrivena je 1992. godine od strane slovačkih speleologa koji će cijeli život pamtiti ovo izvanredno otkriće. Nazvana je po Ozrenu Lukiću, nadimka Luka. Luka je bio strastveni speleolog koji je mnogo vremena provodio baš na Velebitu, proučavajući prirodne ljepote spilja. Nažalost, Luka je kao hrvatski branitelj, isto tako poginuo na Velebitu kojeg je toliko volio. Ova sentimentalna i simbolična priča još jedan je biser u škrinji velebitskih ljepota.
Moramo spomenuti i novije interesantno otkriće speleologa koji i dalje proučavaju navedenu jamu – otkrili su da se u toj istoj jami voda digne više od 100 metara u periodu od 40 sati. Zbog toga je prilično nesigurna za promatranje i mnogi speleolozi ne znaju što očekivati pri istraživanju.
Druge važne jame su Patkov gušt, dubok 553 metara, Velebita, koja je po dužini unutarnje vertikale dugačka čak 513 metara. Meduza se nalazi odmah iza Velebite te je duboka 707 metara. Sve ove brojke prilično su impresivne, ali nadamo se da vas ne motiviraju da se sami bacate u opasne pohode!
Jama Nedam istražena je u 2019. i duboka je oko 1021 metar te je također iznimno speleološki vrijedna.
Zadnja, ali jedna od važnijih jama je Slovačka jama, druga po dubini u Hrvatskoj, duboka 1324 metra. Jama nalazi se na Malom kuku te su je otkrila dva slovačka speleologa pa je po tome i dobila ime. Sjeverni Velebit zaista je pun interesantnih speleoških pronalazišta.
Kulturna baština Velebita
Povijest ove veličanstvene planine
Velebit je oduvijek bio prostor koji povezuje dvije nekoć razdvojene cjeline, Dalmaciju i kontinentalnu Hrvatsku. Zbog toga imamo vrlo stare informacije o putevima koji povezuju naselja nastala još u željeznome dobu. Sam reljef planine nudio je ograničen broj lokacija pogodnih za prijelaz te su zbog toga stanovnici koristili samo uhodane prolaze za koje su bili sigurni da su prohodni.
Najveći artefakt koji govori o naseljima Velebita jest Pisani kamen koji se nalazi u predjelu Legenac, pod Gavranušom. Na velikom kamenu nalazi se zapis na latinskome jeziku koji govori o dogovoru granice između Parentina i Ortoplina, a dogovor je sklopljen između naroda Japoda. Također su se dogovarali i oko pristupa izvoru vode koji je tada bio na teritoriju Parentina. Taj izvor zapravo je današnji izvor Voda Begovača.
Drugi natpis nađen je na suhozidu između Jablance i Stinice te se njime regulira razgraničenje ovim „Grčkim zidom“. Oba ova natpisa datiraju iz 1. st poslije Krista.
U doba Rimljana, nakon što je Oktavijan pobijedio Japode, počinje postepeno uklapanje Velebita u prostor provincija Rima. Razvijaju se važna naselja poput Senja (rimski Senija), Tinice (rimski Ortople) te Karlobaga (rimski Vegije).
Ubrzo se grade i prometnice koje povezuju Velebit s naseljima Like. Ova primorska središta na Velebitu bila su važna zbog eksploatacije šuma u svrhu drvne industrije te daljini transport tog drva u Rimsko Carstvo i druge provincije. Srećom, ova eksploatacija nije bila toliko intenzivna pa je danas Velebit i dalje pun mnogih biljnih vrsta.
Nestankom Rimskoga carstva dolazi do propadanja nekada urbanih središta zbog prekida trgovačkih veza s ostatkom Carstva. Hrvati se doseljavaju u srednjem vijeku, a nakon propasti Rimskog carstva nema mnogo materijalnih ili pisanih ostataka koji bi nam pomogli pokazati kakav je život bio nakon pada Carstva.
Ono što znamo jest da je život na tom prostoru Velebita bio miran sve do prodora Turaka u 15. i 16. stoljeću. Oni su ostavili trag ne samo ovdje već i u čitavoj Europi pa je povjesničarima bilo lakše otkriti kontekst. Ova planina zbog svoje je visine bila utočište izbjeglicama. Turci se nisu penjali na visoke predjele Velebita te su se stanovnici tako osjećali sigurnima. Između 15. i 18. stoljeća izbjeglice koje bježe od Turaka naseljavaju velebitsko podnožje i donose svoju kulturu na navedeno područje.
Nakon nestanka opasnosti od Turaka, Velebit postaje mjesto u koje se ulaže radi bolje infrastrukture države. Grade se brojne prometnice te se povezuju podgorska naselja. Seljaci nastavljaju svoj život kao i inače te za sobom ostavljaju brojne ostatke koji nam pobliže prikazuju način života stanovnika Velebita. Tako je na području parka moguće pronaći mnogo ruševina kamenih stanova, kamenica i šterni i terasa koje su danas samo neke turističke atrakcije ovog Nacionalnog parka.
Biološka raznolikost parka
Sjeverni Velebit poznat je po raznolikosti flore i faune koja zadivljuje mnoge botaničare i zoologe. Ljudi i životinje na području ove planine uvijek su živjeli u skladu s prirodom pa ta ravnoteža čovjeka i okoline nije poremećena. To je jedan od razloga zašto na Velebitu možemo pronaći mnoge ugrožene i rijetke biljke. Naravno, iz istog se razloga posjetitelje moli da biljke fotografiraju, a ne presađuju.
Još jedan razlog velikom broju biljnih i životinjskih vrsta na području parka jest i planinska klima koja privlači mnoge životinje i biljke koje vole živjeti na visinama. Osim visinskih područja, moguće je pronaći i brojne padine na kojima su se smjestili bogati travnjaci te guste šume koje su stanište brojnim grabežljivcima i malim životinjama.
Brojne vrste Nacionalnog parka Sjeverni Velebit
Bioraznolikost uvjetovana je raznolikošću reljefa te stoga na Velebitu možemo naći brojne biljne i životinjske vrste koje žive samo nekom specifičnom dijelu planine. Najradoznaliji putnici prijeći će mnoge dijelove Velebita kako bi otkrili sve biljne i životinjske vrste.
Šume zauzimaju najveću površinu parka. Čak 80% NP Sjeverni Velebit prekriveno je gustim šumama, a vrsta drva ovisi o nadmorskoj visini. U primorskim padinama možemo naći šume hrasta medunca te bijelog graba koji se s povećanjem visine zamjenjuje s crnim grabom. Ove primorske šume razvijene su u obliku šikare zbog snažne bure koja bi ih u suprotnom lomila i čupala.
Hodanjem u visinu pronaći ćete i šume bukve s jesenskom šašikom. Na primorskoj strani Velebita možete vidjeti i šume crnog bora s pustenastom dunjaricom. Ove su šume ipak nešto teže za pronaći, ali su jednako lijepe.
Na najvišim vrhovima NP Sjeverni Velebit moguće je pronaći bukvu i bor, ali puno češće i samo klekovinu. Klekovina je zapravo niska i otporna biljka otporna na teške uvjete koje sam vrh planine zadaje. Na visokoplaninskim područjima moguće je naći i Velebitsku guštericu, danas strogo zaštićenu vrstu, te mnoge ptice grabljivice poput zmijara, patuljastog orla i škanjac osaša. Iako se planinari često prepadnu ovih životinja, bitno je da ih ne napadaju i diraju.
Na unutrašnjoj padini najčešće se nalazi smreka, na strmim dijelovima smrekova šuma miješana s alpskim pavitinom dok su na još strmijim područjima smrekove šume miješane s čopocem. Nacionalni park Sjeverni Velebit ima i toplije dijelove pa je tamo moguće pronaći i jelove šume te dinarsko bukovo-jelove šume. Na još nižim područjima NP Sjeverni Velebit ponovno ćete naići na smreku, ali ovaj put sa šumskim pavlovcem. Najniže obronke zauzima bukova šuma s velikom mrtvom koprivom.
Šume su iznimno važne jer su stanište brojnim pticama od kojih su tetrijeb gluhan, djetlić i krstokljun samo neke od zaštićenih vrsta. Posebno je zanimljivo tražiti ih u krošnjama drveća, ali rijetko kome će se ukazati više vrsta. Što se tiče sisavaca, u šumama Velebita stanište nalaze vukovi, medvjedi i risovi koji su također ugrožene vrste. Risova ima i u NP Risnjak, a ovdje su nešto manje brojni.
Velebit je bogat i travnjacima koji su nekad osiguravali opstanak seljacima. Isti su na pašnjake vodili svoju stoku te provodili puno vremena odmarajući se tamo. Danas su ovi travnjaci dom brojnim travnjačkim vrstama, uglavnom kukcima i biljkama. Najviše ima leptira, od kojih su leptiri vrste Apolon i crni Apolon strogo zaštićene. Ovi travnjaci posebno su važni i za ptice grabežljivice koje ih koriste kako bi uhvatile lovinu. Iako ponuda cvijeća nije uvijek raznolika, mir i spokoj koji vladaju na ovim travnjacima privlače sve entuzijaste na Sjeverni Velebit.
Na kamenjarima su stanište našli brojni lišajevi, a oni su ujedno i bioindikatori. Njihov rast ovisi o kakvoći zraka te se stoga može saznati je li zrak čist ili onečišćen. Jasno je da su na području NP Sjeverni Velebit i zrak i tlo visoke kvalitete te zbog toga možemo pronaći lišajeve i mahovinu.
U pukotinama ovih kamenjara također se nalaze i brojne biljke kamenjarke koje su iznimno otporne na suh okoliš i visoke temperature. U šikarama i kamenjarima stanuje pjegava crvenkapica, zaštićena zmija o kojoj danas ne znamo mnogo toga, ali svakako se posjetiteljima preporučuje da ne diraju nikakve zmije. Od ostalih zmija, zaštićene su i bjelica te poskok.
U kamenjarima koji krase Nacionalni park Sjeverni Velebit nalaze se i mnoge endemične vrste od kojih su najvažnije velebitske gušterice, velebitske pijavice, dinarski voluhar i drugi. Njihove fotografije vrijedi pogledati kako biste ih lakše prepoznali, ali radi vlastite sigurnosti i sigurnosti ovih životinjica bolje je ne dirati ih.
Podzemlje je pak bogato brojnim ekskluzivno podzemnim vrstama te također šišmišima koji špilje koriste kao sklonište. Velika većina drugih životinja u podzemlju spada u skupinu beskralježnjaka, od kojih je čak 70% endemičnih. Među njima je najpoznatija velebitska pijavica.
Što se tiče voda koje teku kroz Nacionalni park Sjeverni Velebit, u njima nema riba jer se većinom radi o malenim vodenim površinama pa to nije vrlo pogodno za životinje koje se puno kreću. Rječica u Štirovači, recimo, dobar je primjer takve male vode. Postoji i par većih lokvi na području parka i, iako nama mogu izgledati kao slatka jezerca, definitivno nisu staništa za ribe, već za vodozemce i kukce. Planinski vodenjak vodozemac je koji je zaštićen, a naći ga možemo i uz vodu i na kopnu daleko od vode. Još neki bitni, zaštićeni vodozemci su šareni daždevnjak te smeđa krastača.
Najviša meteorološka postaja
Podno vrha Vučjak nalazi se najviša meteorološka postaja u Hrvatsko koja vrijeme prognozira svaki dan bez prestanka još od 1953. godine. Dakle, NP Sjeverni Velebit nije bitan samo planinarima, povjesničarima i botaničarima! Zbog specifičnog položaja, ova postaja ne mjeri samo meteorološke elemente poput tlaka, temperature i vlažnosti, već je i jedna od postaja koja prati fizikalni i kemijski sastav atmosfere. Promjene u atmosferi, njenom sastavu i kvaliteti bitno je promatrati, stoga je ova postaja od velike važnosti Sredozemlju, ali i Europi.
Kako stići do parka?
Nacionalni park Sjeverni Velebit još uvijek nije popularna destinacija među turistimo, pogotovo ako ga usporedimo s drugim nacionalnim parkovima. Do njega se dolazi autom ili autobusom iz većih gradova, a prijevoz je uglavnom organiziran. Jedan od razloga zašto park nije pretjerano popularan jest nedostupnost nekih od njegovih dijelova te manjak fizičke kondicije posjetitelja.
U park je moguće doći preko Otočca, a u Otočac možete doći iz više-manje bilo kojeg dijela kontinentalne Hrvatske. Potrebno je proći kroz Krasno gdje se nalazi sjedište samog nacionalnog parka te ispostava Parka prirode Velebit. Tamo možete dobiti i dodatne informacije.
Drugi način kako stići do parka jest preko ceste Štirovača. Ona je smještena na jugoistoku parka te se ovaj put preporučuje samo onima koji se dobro razumiju u ovaj prostor. Nacionalni park Sjeverni Velebit posjetiti možete i putujući obalom iz Jablanca, ali je potrebno znati da je cesta dosta uska pa se mnogi ipak odlučuju ne voziti njome. S te strane u park se ulazi kod planinarskog doma Alan. Jasno je da posjećivanje Velebita nije za svakoga.
Zadnja alternativa jest ići preko makadamskih cesta iz smjerova Štirovača, Mrkvište, Ledena Draga i Begovača. Opcije valja prodiskutirati s lokalnim stanovnicima, posebno ako putujemo tijekom hladnijeg dijela godine kad su padaline vjerojatnije. One često mogu određene puteve učiniti u potpunosti neprohodnima pa NP Sjeverni Velebit postaje prilično nepristupačan.
Također, iz bilo kojeg većeg grada možete sjesti u autobus do Senja te zatim iz Senja lokalnim autobusom ići do Oltara ili Krasna. Potrebno je šetati još 3 sata do početne točke planinskih puteva u Zavižanu. Svakako se raspitajte koji su putevi najjednostavniji i koji vam je najbliži ulaz u Nacionalni park Sjeverni Velebit.
Također se preporučuje pratiti službenu stranicu nacionalnog parka Sjeverni Velebit na kojoj se redovito objavljuju i ažuriraju informacije o ulazima i vrhovima koji su (ne)dostupni.